Potočari

Bosna Bank International d.d. Sarajevo (BBI) donirala je 28.266,00 KM za kupovinu ultrazvučnog aparata za ambulantu u Potočarima.

Incijativu za otvaranje ambulante kao i kupovinu UVZ aparata pokrenula je domaća nevladina humanitarna organizacija Međunarodni forum solidarnosti – Emmaus (MFS-EMMAUS), a BBI banka se rado odazvala ovom pozivu i uključila u akciju kupovine ultrazvuka.

“Zahvalni smo BBI banci na ovoj donaciji kojom su pomogli kupovinu UVZ aparata za potrebe obavljanja specijalističkih pregleda u našoj novoizgrađenoj ambulanti u Potočarima. Ukupna vrijednost projekta kupovine UVZ aparata sa pratećom opremom je 58.266,00 KM, a BBI banka je sa svojom donacijom finansirala skoro 50 posto ukupne vrijednosti projekta. Ambulanta u kojoj pružamo usluge građanima Srebrenice i okolnih mjesta će moći sada pružiti još kvalitetnije specijalističke preglede. Osim građana i nas u MFS-EMMAUS-u ova donacija je obradovala i ugledne ljekare specijaliste sa UKC-a Tuzla i ljekare članove medicinske asocijacije BIMA, koji kao naši partneri i volonteri besplatno obavljaju sve preglede u ambulanti”, izjavila je Alema Mehić, koordinatorica za razvoj i saradnju MFS – EMMAUS.

“Ovakvi projekti iziskuju razumijevanje i aktivno uključivanje šire zajednice. Svako iz svoje uloge može pomoći i podići kvalitetu života i liječenja povratnika, stoga smo se mi kao banka prepoznali u ulozi donatora. Kada su nas pozvali iz Emmausa sa ovim zahtjevom rado smo se odazvali i drago nam je da smo bili u prilici pomoći, te vjerujem da će ovaj aparat biti od velike koristi stanovnicima Potočara i Srebrenice”, izjavio je Amer Bukvić, predsjednik Uprave BBI d.d. i pozvao druge institucije u državi da djeluju odgovorno prema najugroženijim kategorijama.

(Klix.ba)

Memorijalni centar Srebrenica upozorava člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika da ova institucija nije nikakvo ‘udruženje građana’ ili ‘organizacija’, već je ustanova uspostavljena zakonom i od strane države Bosne i Hercegovine.

S tim u vezi, iz ove institucije poručuju da je vrijeme da se preispita zakonitost uspostave i rada ‘komisija’ koje je Vlada entiteta Republika Srpska imenovala za podnošenje izvještaja o “stradanju Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine i stradanja svih naroda u i oko Srebrenice od 1992. do 1995. godine.”

– Ova komisije nema nikakav naučni kapacitet ni kredibilitet da nepristrasno istražuju pitanja zločina genocida u Srebrenici i drugih zločina u ratu u BiH, uključujući zločine počinjene za vrijeme opsade Sarajeva. Napominjemo domaću i međunarodnu javnost da je jedno od ključnih lica ovog političkog projekta, čiji je cilj minimiziranje žrtava, negiranje genocida i historijski revizionizam, izvjesni Raphael Israeli, koji je u državi Izrael prepoznat i osuđen od većine javnog mnijenja kao ekstremni desničar i koji je u svojoj knjizi ‘Arapska manjina u Izraelu: Otvoreni i skriveni procesi’ zagovarao formiranje koncentracionih logora za arapsko stanovništvo. Nadalje, član Komisije je i Giuseppe Zaccaria, koji je domaćoj javnosti poznat kao glasnogovornik kompanije ‘Fiat Srbija’ u Beogradu. Također, u komisijama se nalazi i gospodin Gideon Greif, koji je javno tvrdio da je ‘Jasenovac bio monstruoznije mjesto od Aušvica’, te je poznat po višestrukim javnim istupima s ciljem politizacije pitanja zločina nad Srbima za vrijeme Drugog svjetskog rata, što je u nekoliko navrata činio u izravnoj koordinaciji sa ministrom Ivicom Dačićem, što dovodi u pitanje njegov akademski kredibilitet – poručuju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Iz Memorijalnog centra Srebrenica napominju da su ‘komisije’, pored svoje uloge u negiranju genocida, još jedna prilika za netransparentno i nenamjensko trošenje budžetskih sredstava koja pripadaju svim građanima BiH. Napominju da su milioni maraka na sličan način utrošeni u propali program ‘Istorijski projekat Srebrenica’, koji je također finansirala Vlada RS, a čiji su izvještaji također običajno koincidirali sa važnim događajima, godišnjicama i presudama za genocid u Srebrenici, kao forma političkog kontraudara.

– Memorijalni centar Srebrenica ne prihvata, za razliku od para-projekata historijske revizije koju finansiraju vlasti u entitetu RS, bilo kakvo političko djelovanje u svojim okvirima, a u svom djelovanju istupa isključivo u onim slučajevima kada se dovodi u pitanje karakter počinjenog zločina genocida, kada se negiraju žrtve genocida te kada se licima koja su preživjela genocid negira njihovo pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na povratak iz mjesta u koja su prognani i pravo na istinu. Pozivamo institucije entiteta Republika Srpska da se vrate na pozicije u okviru kojih su prihvatili izvještaj “Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine”, što smo smatrali jedinstvenim primjerom pomaka u minimalističkom, ali ipak, institucionalnom suočavanju sa prošlošću, umjesto da se bave sramnom politizacijom i negiranjem genocida u Srebrenici kroz revizije vlastitih izvještaja i sudski utvrđenih činjenica – zaključuju iz Memorijalnog centra Srebrenica.

Izvor: Faktor

U tuzlanskom PIP-u postoje 82 tijela za koja se, zbog nedostatka srodnika, ne može utvrditi identitet

Pored četiri identificirane žrtve genocida iz jula 1995. godine, za koje su porodice već dale saglasnost za ukop 11. jula, u Podrinjskom identifikacionom projektu (PIP) u Tuzli postoji određen broj identificiranih žrtava za koje porodice još nisu dale saglasnost, jer su tijela nekompletna, kazao je za “Avaz” Amor Mašović, direktor Instituta za traženje nestalih BiH.

Sekundarne grobnice

On dodaje da ne mogu otkriti identitet 82 žrtve, jer nemaju bliskih srodnika od kojih bi se mogla uzeti krv za DNK analizu. To su, naglašava, sigurno žrtve genocida iz jula 1995. godine, jer su njihova tijela pronađena u desetinama sekundarnih masovnih grobnica, odakle je ekshumirano hiljadu tijela drugih žrtava genocida koje su već identificirane i ukopane.

Ti posmrtni ostaci, nažalost, upravo zbog nemogućnosti da se utvrdi identitet, nemaju imena ni prezimena.

Zato sam Organizacionom odboru za obilježavanje 25. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice i udruženjima porodica žrtva predložio da i ova 82 bezimena tijela budu ukopana 11. jula. Njihovi posmrtni ostaci naknadno bi se dopunjavali utvrđivanjem identifikacije – kaže Mašović.

Prema njegovim riječima, ovog 11. jula moglo bi biti ukopano više od 100 žrtava genocida.

Devetnaesta dženaza
Podsjetimo, u proteklih 19 kolektivnih dženaza u Memorijalnom centru ukopane su 6.634 žrtve genocide, a 225 posmrtnih ostataka je, prema želji preživjelih porodica, ukopano na drugim lokacijama, u mjesnim i porodičnim mezarlucima.

Zabrana negatorima

U Organizacionom odboru (OO) za obilježavanje 25. godišnjice genocida u Srebrenici pripreme teku planiranom dinamikom.

Na komemoraciji neće biti mjesta za negatore genocida, kaže predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice” Fazila Efendić.

Guteres potvrdio dolazak

Poziv za komemoraciju 11. jula bit će poslan ili je već upućen svim visokim dužnosnicima Evropske unije. Dolazak je već potvrdio generalni sekretar Ujedinjenih naroda Antonio Guteres (Guterres)

(Avaz)

Da propagandna mašinerija u Srbiji radi punom parom na račun Bosne i Hercegovine, Bošnjaka i žrtava tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida, govori i današnji primjer masovnog napada srpskih medija na novog direktora Memorijalnog centra u Potočarima, dr. Emira Suljagića.

Jedan ironičan Suljagićev “tvit” iskoristili su kao povod da upere masovnu medijsku artiljeriju prema novom direktoru Memorijalnog centra. Suljagićevo imenovanje na ovu funkciju je nesumnjivo i glavni razlog ovih napada. Inače, na naslovnicama “Vučićevih portala” Srebrenica se često koristi za propagandne aktivnosti prema Bosni i Hercegovini. Dovodi se u pitanje broj žrtava, kreiraju se razne teorije zavjere i promoviraju njihovi autori koji su redovni gosti najgledanijih informativnih emisija u Srbiji.

Napad na Direktora memorijalnog centra nije izuzetak u takvim aktivnostima, ali jeste simboličan, budući da je dr. Suljagić tek nedavno imenovan na ovu funkciju, a prema informacijama kojima raspolažemo, i koje smo dobili od vodiča, već se primjećuju određena poboljšanja u samom Memorijalnom centru Potočari, prije svega na polju komunikacije i stavljanja na raspolaganje svim gostima iz cijelog koji svakodnevno obilaze Potočare i odavaju svoje poštovanje prema žrtvama genocida u Srebrenici.

(S. B.)

“Ostalo mi je upečatljivo i drago sjećanje na malog, osmogodišnjeg dječaka koji bi svakog dana dolazio do ograde oko naše baze. Mi smo se tako sprijateljili i ja sam mu ponekad davala ono što bih imala, neke čarapice, sportski šorc i slično. U nekom trenutku kada ni mi ovdje u bazi nismo imali dovoljno hljeba on je to znao i donosio mi je vruć hljeb. On kao da me stalno pratio, kad bih bila na jednom ili drugom kraju baze on bi me dozivao Alice, Alice dođi!”.

U Memorijalnom centru Potočari je nedavno stigao bijeli UN kamion koje mnoge Srebreničane vraća u ratnu prošlost. I ne samo njih, nego i holandske vojnike koji se prisjećaju svog osjećaja bespomoćnosti jula 1995. godine.

Nakon što je Vojska bosanskih Srba zauzela Srebrenicu jula 1995. godine, masa žena, djece i staraca slila se u Potočare, dok su vojnosposobni muškarci mahom krenuli kroz šume ka Tuzli. Samo mali broj izbjeglica je uspio ući u prostor UN-ove baze koju su držali vojnici holandskog bataljona iz sastava mirovnih snaga.

Kada su srpski vojnici stigli u Potočare i počeli razdvajati muškarce i starije dječake od žena sa djecom, holandski vojnici su to nemoćno gledali.

Prije dvije godine petoro holandskih vojnika, veterana iz tadašnjeg holandskog bataljona (Wim Sanders, Sjarg vam de Laer, Marlen Bek, Stephanie Pothef i Alice Schutte) po prvi put nakon rata, su se vratili u svoju bivšu bazu u kojoj su boravili od januara do jula ratne 1995. godine. To je u njima probudilo dosta emocija i sjećanja. Oživjele su slike iz tih dana i oni su došli na jednu ideju.

Bijeli kamion

U hali, u moru izbjeglica, ostao je samo jedan bijeli kamion četvorotonac sa oznakama UN-a. Ta slika se posebno urezala u sjećanje tih petoro vojnika koji su tako došli na ideju da kamion iz Holandije vrate u Srebrenicu i postave ga na isto mjesto. Uz pomoć Holandske mirovne organizacije PAX, Ministarstva odbrane Holandije i uz saradnju Muzeja genocida u Memorijalnom centru Potočari želja im se ostvarila i kamion je stigao početkom ove sedmice – sada kao eksponat u Muzeju genocida, sa izloženih još 15 fotografija iz tog vremena.

Nakon ceremonije primopredaje sjećanja su oživjela i proradile su emocije. Bilo je i suza, a za DW je pristalo da govori dvoje od ovih petoro vojnika.

“Nismo mogli ništa”

Na pitanje kakav osjećaj ima kada dođe na ovo mjesto holandski vojnik u mirovnoj misiji UN-a 1995. godine Wim Sanders kaže: “To je vrlo emotivan osjećaj. Uvijek osjećam i određenu napetost kad god dođem ovdje, jer tu nisam prvi put. Još uvijek imam taj osjećaj bespomoćnosti, nemoći kakav sam imao u vrijeme kada se to dešavalo ovdje prije 24 godine, jer mi nismo mogli da uradimo ništa”.

Na pitanje kako se nosi s tim Sanders dodaje: “To nije bilo na nama kao pojedincima da odlučujemo šta će se raditi. Zaista smo svi imali veliku volju i bili odlučni da uradimo sve što je našoj moći, ali nažalost bili smo bespomoćni. I nakon 24 godine još uvijek imam taj osjećaj vezanosti za ovo mjesto. To je vrlo intezivan osjećaj”.

Sanders je bio dio socijalne patrole Holandskog batljona koja je imala zadatak da pri odlasku u grad stupa u kontakt i razgovara sa lokalnim stanovništvom. “Tako smo bili pozivani u kuće da sa lokalcima popijemo neko piće ili nešto pojedemo. To mi je ostalo upečatljivo i to nosim u sjećanju, posebno tu veliku gostoljubivost kojom su nas prihvatali“.

“Mi još uvijek svaki dan živimo s tim”

Alice Schutte je takođe bila pripadnica mirovne misije UN-a i u Memorijalnom centru se najprije dobro isplakala, nakon čega navodi da se osjeća kao da se ponovo vratila u istoriju.

“Kao da ta istorija nije otišla već je i dalje prisutna tu. Biti ovdje danas zajedno sa majkama i ženama Srebrenice je zaista vrlo emotivno, što evo i vidite”, kazuje Alice dok joj licem teku suze i nastavlja: “Mi smo vidjeli to, ali nismo nažalost mogli pomoći. Vidjeli smo šta se desilo, ali nismo mogli da im pomognemo. Ono kako sam to ja doživjela i osjetila je da smo mi, sada govorim lično o sebi i mojim kolegama, učinili ono što je bilo u našoj moći, a toga zaista nije mnogo bilo što smo mogli da učinimo“.

Na pitanje kako se danas osjeća zbog tadašnjeg osjećaja nemoći Alica odgovara: “Mi još uvijek svaki dan živimo i nosimo se s tim što se desilo u Srebrenici. Još uvijek je prisutan težak osjećaj da si ustvari izdan, da nisi dobio podršku da ipak nešto uradiš”.

Zauvijek će joj kaže u sjećanju ostati odlasci kamionom iz bazedo grada Srebrenice da bi od tamo dovezla žene koje su radile za Holandski bataljon ili da povremeno, kad stigne humanitarna pomoć, odveze brašno do pekare. To je, kaže bio dobar osjećaj koji pamti, ali se prisjeća i jednog neobičnog prijateljstva sa osmogodišnjim dječakom:

“Ostalo mi je upečatljivo i drago sjećanje na malog, osmogodišnjeg dječaka koji bi svakog dana dolazio do ograde oko naše baze. Mi smo se tako sprijateljili i ja sam mu ponekad davala ono što bih imala, neke čarapice, sportski šorc i slično. U nekom trenutku kada ni mi ovdje u bazi nismo imali dovoljno hljeba on je to znao i donosio mi je vruć hljeb. On kao da me stalno pratio, kad bih bila na jednom ili drugom kraju baze on bi me dozivao Alice, Alice dođi!”.

Alice navodi da se ne može sjetiti njegovog imena, ali da će te momente pamtiti zauvijek.

Kada Hotić: “U smrt pod zaštitom UN-a”

Na Ceremoniji primopredaje kamiona bili su prisutni predstavnici Mirovne organizacije Pax iz Holandije koji već duže vremena sarađuju sa Memorijalnim centrom Potočari i pomažu u formiranju Muzeja genocida. Bio je prisutan i ambasador Holandije u BiH, Reinout Vos koji je u kratkom obraćanju novinarima kazao i ovo: „Drago mi je da holandski veterani pomažu i mogu da doprinesu daljem razvoju ovog muzeja, jer mi nikada nećemo zaboraviti“.

Primopredaji kamiona za postavku Muzeja genocida u Srebrenici prisustvovala je pored veterana i grupa žena iz Udruženja Majke Srebrenice, te iz Udruženja Pokret majki enklava Žepa i Srebrenica. U jednom momentu, mimo protokola, skupu se obratila jedna od njih, Kada Hotić, koja je dobila aplauz uz zvanično upozorenje da se u tom prostoru ne aplaudira. Evo šta je pored ostalog kazala:

„Vozila koja su ovdje bila stacionira za mnoge koji su ušli u ovu halu, kojima je bilo dozvoljeno da uđu, jer nije nam svima bilo dozvoljeno, mene su vratili sa vrata, valjda nije bilo mjesta, bila su nada da će ih ova vozila izvesti odavde i spasiti im živote. To je bila samo nada, a oni su morali, na svojim nogama izaći krvniku u ruke da bi bili odvedeni u smrt, a među njima i moj sin, muž, dva brata, 56-toro drugih iz moje familije i moj narod iz Srebrenice. Otišli su u smrt pod zaštitom UN-a. Ja vjerujem da bi holandski vojnici što su bili ovdje bili sretni da su uspjeli spasiti taj narod, ali oni su morali slušati naredbe svog komandanta i desio se genocid. Neka ovo vozilo služi za sjećanje da su se Ujedinjene nacije ovdje obrukale i dozvolile da se desi genocid”, kazala je Hotićeva uz aplauz prisutnih.

(Slobodna Bosna)

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je u saradnji s Medžlisom Islamske zajednice Srebrenica, a uz pomoć vakifa, otkupila prostor nekadašnje fabrike “Feros” i uvakufila ga

U Potočarima je danas organizovana velika akcija čišćenja bivše fabrike “Feros”, koju je organizovao Medžlis Islamske zajednice Srebrenica.

Naime, nedavno je završen proces otkupa zemljišta i prostora nekadašnje fabrike “Feros” koji se nalaze neposredno uz Memorijalni centar u Potočarima.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini je u saradnji s Medžlisom Islamske zajednice Srebrenica, a uz pomoć vakifa otkupila prostor nekadašnje fabrike “Feros” i uvakufila ga.

Damir ef. Peštalić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Srebrenica, kaže da je otkup bivše fabrike “Feros” veliki projekat.

-Ovo je jedan od najvažnijih projekata koje smo uspjeli uraditi u Srebrenici, a zahvaljujući našem reisu Husein ef. Kavazoviću, muftiji tuzlanskom Vahid ef. Fazloviću koji su, kada smo ih mi obavijestili da se bivša fabrika ‘Feros’ prodaje, brzo reagovali. Islamska zajednica u BiH je otkupila ovaj prostor i objekte, zahvaljujući dobrim ljudima – vakifima. Još ne znamo ni mi imena ljudi koji su učestvovali u kupovini. Ovaj prostor je sada vakuf Islamske zajednice BiH. Ovo je vakuf koji ćemo mi dati na raspolaganje našim ljudima, investitorima koji budu zainteresovani da ovdje na ovom mjestu otvaraju fabrike i pogone, i da zapošljavaju ljude koji žive ovdje-kaže ef. Peštalić koji dodaje da je današnja akcija čišćenja prostora simbolična i dobar povod za druženje, ali i da se uradi dio posla.

-Ima dosta posla pred nama, a ovo je samo početak. Mi moramo omogućiti dobre uslove ljudima koji će doći ovdje da ulažu i pokreću poslove. Okupili smo se ovdje da očistimo ovaj prostor, da se družimo. Ljudi su se odazvali, vrijedno rade. Ovo je jedna zaista vrijedna hvale akcija. Došlo je više od pedeset ljudi sa svojom opremom, tu su i mladi i stariji i lijepo je to vidjeti. Ljudi uvijek prihvate dobre stvari, pozitivne- kaže Damir ef. Peštalić.

Bivša fabrika “Feros” obuhvata veliki prostor smješten na 35 duluma zemljišta.

-Na 17 duluma su smještene hale i objekti, a ostalo je zemljište. Ima dovoljno prostora da se napravi jedan poslovni inkubator gdje bi bilo smješteno više firmi, ili se možda pojavi jedan veći investitor kojem treba sve ovo. Ovdje ima prostora da se zaposli nekoliko stotina ljudi, sve u zavisnosti kakvi pogoni budu pokrenuti. Zainteresovanih ima, i sigurno će ih još biti. Mi ćemo se voditi time da budu zaposleni ljudi koji ovdje žive. Bitno je da ljudi rade, onda oni sami sebi kupuju stanove, prave kuće, formiraju i šire svoje porodice- poručuje Damir ef. Peštalić.

Izvor: Anadolija

Prvi svjedok za nas ili protiv nas, na Sudnjem danu bit će Zemlja po kojoj smo hodali, na kojoj smo jeli, odmarali, spavali, igrali se, uživali, ali i činili razne grijehe. Upravo će Zemlja imati svoj trenutak, svoj dan kada će govoriti o ljudskim djelima na njoj. Nema nimalo sumnje da će doći Dan u kojem ćemo biti razotkriveni, a mnogi od nas i osramoćeni, sačuvao nas Allah sramote toga Dana.

O tom Danu i tom trenutku Uzvišeni je u Kur’anu objavio: ”Kada se Zemlja najžešćim potresom svojim potrese i kada izbaci terete svoje, i čovjek uzvikne: ‘Šta joj je?!’ – toga Dana će ona vijesti svoje kazivati.” (El-Zilzal, 1.-4.) A kakve vijesti će Zemlja kazivati, objasnio nam je Muhammed, s.a.v.s., kada je upitao ashabe: ”Znate li koje su njezine vijesti?” Odgovorili su: ”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ”Njene vijesti znače da će ona svjedočiti za svakog čovjeka i svaku ženu o onome što su radili na njoj. Govorit će im: ‘Uradio/la si to i to, tada i tada.”’ (Tirmizi)

Pa, da li nam onda na um padne, kada nas duša na grijeh navede i krenemo da ga učinimo, svejedno da li su to bludne radnje, pijenje alkohola, krađa, kocka, krivo svjedočenje, potvora, izdaja, ogovaranje, kamata, ubistvo i sl., da će doći Dan kada će mjesto na kojem smo počinili određeni grijeh svjedočiti protiv nas na Sudnjem danu, na Danu kada nam neće biti od koristi imeci, djeca, rodbina, prijatelji, ugled i pozicija, i kada će biti spašen samo onaj ko Allahu čista srca dođe? Sjetimo li se toga Dana i sramote kojoj ćemo, na osnovu tog svjedočenja, biti izloženi pred poslanicima, šehidima, pred rodbinom i pred svim ljudima, a prije svega, pred Gospodarom ljudi, Allahom, dž.š.?

Zamislite onda svjedočenje Srebreničke zemlje na Sudnjem danu. Kada ona bude svjedočila protiv dušmana. Kada ona bude sva nedjela govorila. Zamislite dušmani taj prozor. Možete li zamisliti? Kada bude govorila:

Tako mi Allaha čekala sam ovaj dan. Najteži teret , jači od cijele , crne zemlje na dunjaluku , bio mi je tu. Na moju zelenu površinu , padale su nevine duše , baš kao jesenje lišće. Njihove suze i sad čuvam , da potvrdi moje riječi. Tako mi Allaha , ne njihovom voljom , ne njihovim zalaganjem. Onda su te čiste duše , kopali u moju utrobu . Zamisliti vakta toga , kad crna zemlja bude najbolje utočište svakoga. Čuvala sam njihove kosti , molila Boga , da mi da moć da progovorim. Da imenujem 8372. nevina insana , da im njihov mezar kazivam. Da im pokažem gdje leže svi bezgrešni insani , doba raznih.

Molila sam dragog Boga , da progutam svakog onog koje je vršio nered . Ali ne mogu ja bez Njegove dozvole , a sada kada imam pravo riječi , svjedočim protiv one svake dušmanke stope , svakog stajanja na meni. Svakom sjedenju ,jedenju , trčanju. Jer ste nered činili , a Allah ne voli ko nered čini!

(Autor: Semir Krnjić / ZASREBRENICU.ba)

Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje, u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari i ove godine bit će obilježen Dan državnosti BiH.

Predsjednik Upravnog odbora Memorijalnog centra Nisvet Mujanović za Fenu je kazao da je ovaj centar posebno mjesto odakle će se još jednom ukazati na značaj ovog datuma te ujedno odati počast žrtvama genocida.

– Na značajan datum naše domovine i simboličan način obilježavamo svake godine Dan državnosti BiH u Potočarima. Obilježavanjem ovog datuma na ovom mjestu, mjestu počinjenog genocida, obilježavamo praznik na cijeloj teritoriji BiH. Svjedoci smo da određeni politički krugovi iz susjednih zemalja, pa i unutar BiH žele poslati iskrivljenu sliku o istini i stradanju Bošnjaka u Srednjem Podrinju. Mi im poručujemo da ćemo ostati posvećeni svakoj žrtvi koja je položila život za našu domovinu. Ujedno pozivamo Bošnjake da dođu u Potočare na obilježavanje Dana državnosti – istakao je Mujanović.

Dan državnosti u Memorijalnom centru bit će obilježen u nedjelju, 25. novembra.

(Vijesti.ba / FENA)

Mladi Bošnjaci i njihovih prijatelja iz Hrvatske, njih 340 u konvoju pod nazivom „Da se nikad ne zaboravi i ne ponovi Srebrenica“ danas su posjetili Memorijalni centar Potočari gdje su odali počast nevino ubijenim žrtvama genocida.

Ekrem Bećirević potpredsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba kazao je Feni da je cilj posjete da se ne zaboravi genocid i nikad više nikome ne ponovi Srebrenica.

– Već 12 godina dolazimo u Srebrenicu. Svake godine su u konvoju drugi posjetioci, jer cilj nam je da što više mladih dođe u Srebrenicu. U konvoju nisu samo Bošnjaci. Zapravo, ovdje je više onih koji nisu Bošnjaci. Cilj je da dođu ovdje da se poklone žrtvama, i shvate šta je genocid. Poruku koju ponesu odavde oni prenesu svojim prijateljima i okruženju kako se nikada više ne bi ponovila Srebrenica. Malim koracima pravimo pomake – kazao je Bećirović.

Sa grupom iz Zagreba u posjeti Srebrenici Naim Talić šesti puta dolazi i kaže da svaki put kad dođe pojave se novi osjećaji.

– Urežu se u sjećanje neke stvari, i ne želim nikada prestati dolaziti u Srebrenicu – rekao je Talić.

Ivana Kralj iz Zagreba danas je prvi put posjetila Srebrenicu, i poručuje svima da dođu u Srebrenicu da se upoznaju sa onim što se dešavalo tokom rata.

– Svima koje znam ću preporučiti da dođu u Srebrenicu. Kada dođete ovdje i vidite, samo je dio onoga šta su ljudi ovdje doživjeli. Svi moramo ponijeti poruku odavde i prenositi je dalje – rekla je Ivana Kralj.

Nedib Smajić, predsjednik Skupštine općine Srebrenica kazao je da konvoj iz Zagreba dolazi s ciljem prenošenja poruke da se nikada i nigdje više ne dogodi Srebrenica.

– Dolazak naših prijatelja iz Hrvatske je postala tradicija. I hvala organizatorima i učesnicima XII Konvoja mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja koji su posjetili Srebrenicu – istakao je Smajić.

(Vijesti.ba / FENA)

Članica Kršćanske zajednice mladih (YMCA North Staffordshire) iz Stoke on Trent, Claire Igglesden, pitala je putem društvene mreže Facebook svoje prijatelje, “da li opće znaju koliko su sretni”, nakon čega im je ispričala svoja iskustva tokom posjete Srebrenici, gdje je 1995. godine počinjen najveći genocid na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.

Grupa volontera i studenata iz Stoke on Trent u Engleskoj boravili su u Bosni i Hercegovini početkom mjeseca, kako bi razgovarali sa preživjelim iz genocida u Srebrenici. Dio je to projekta koji provodi engleska nevladina organizacija ‘Remembering Srebrenica’, posvećeni korištenju lekcija iz genocida u Srebrenici kako bi se borili protiv mržnje i netolerancije.

Igglesden je svoja iskustva nakon posjete Bosni i Hercegovini podijelila i sa svojim engleskim prijateljima.

“Napisala sam ovaj status jednog jutra u Bosni nakon što sam čula svjedočenja i priče ljudi čiji su članovi porodica i prijatelji ubijani isključivo zbog njihovih imena”, rekla je Igglesden te nastavila:

“Zamislite da je vaš cijeli život potpuno izokrenut, prijatelj kojem ste bili u stanju reći vaše najveće tajne više nije vaš prijatelj. Oni sada koriste vaše tajne protiv vas, da ubiju vas, vašu sestru, mamu, baku, oca, ujaka i to samo zbog vaše vjere i imena.

Zamislite da ljubite vašeg partnera za laku noć ili dok ga gledate kako uzima lijevu, a vi desnu stranu, da nikad više nećete držati njegovu ruku, osjetiti topli zagrljaj i smijati se bezbrižno…

Zamislite da govorite vašim prijateljima o svom dečku kako je on tako sladak. Možda ćete se i vjenčati. A onda, možda vam baš on pobije porodicu ili vaš otac ubije njega kako bi zaštitio vas.

Zamislite da se budite na vašoj omiljenoj plaži, ili, da se ipak budite zajedno sa 6.000 ljudi u fabrici akumulatora, da brinete za vaš život svake sekunde, svakog dana, da morate skrivati strah od vaše kćerke, da brišete suze s lica vašeg sina.

Zamislite da budete nevini i onda silovani, više puta od strane velikog broja vojnika, da se osjećate toliko zlostavljano da čak ne možete zamisliti da više živite na planeti.

Zamislite da izgubite sve što imate zbog drugih ‘ljudi’ koji lišavaju čovječanstvo bogatstva različitosti”.

“Pamti Srebrenicu“, napisala je Igglesden, nadajući se da će ponovo posjetiti Bosnu, prenosi “NAP“.