Komisija Vlade Republike Srpske za utvrđivanje stradanja civila svih nacionalnosti na području srebreničke regije – čiji će rezultati biti objavljeni ove godine – u 12 mjeseci rada imala je četiri sastanka i nekoliko videokonferencija, a došlo je i do izmjene jednog od članova, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Prije godinu dana, na inicijativu Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), vlada ovog bh. entiteta formirala je dvije komisije koje bi trebale preispitati već utvrđene i pronaći nove činjenice o stradanju civila u proteklom ratu.
Prva komisija se bavi isključivo stradanjem Srba u Sarajevu, a druga stradanjem žrtava svih nacionalnosti na području Srebrenice. Formiranju je prethodila odluka NSRS-a kojom se odbacuje Izvještaj Vlade iz 2004. godine o dešavanjima u Srebrenici, u kojem se “nedvosmisleno pokazuje da su u području Srebrenice u julu 1995. godine učinjeni zločini velikog obima grubim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava”, kao i da je “RS iskazala odlučnost da se suoči s istinom o događajima iz proteklog tragičnog sukoba”.
Međutim, i godinu dana nakon formiranja, iako su komisije održale sastanke u martu, julu i novembru prošle i martu ove godine te imale nekoliko videokonferencija, rezultati rada su strogo čuvana tajna.
Predsjedavajući komisije za Sarajevo Raphael Israeli objašnjava da je svrha rada bez javnosti sprečavanje uticaja.
“Cilj je ne dopustiti vanjsko miješanje u neovisni rad i suzdržati se od odašiljanja bilo kakvih signala ili djelomičnih nalaza koji bi mogli odražavati nepotpunu, dakle iskrivljenu, sliku istine koju tražimo”, rekao je on medijima u Republici Srpskoj.
Komisija za Srebrenicu, kako je saopćeno prilikom njenog imenovanja iz Ministarstva pravde RS-a, imala je devet članova. Jedan od njih bio je doktor sociologije i demografije Yi Zeng iz Kine, ali se on ne nalazi na spisku članova koji je BIRN-u BiH dostavio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i nestalih osoba. Umjesto njega, naknadno se na spisku našao Steven Meyer, bivši šef američke obavještajne agencije CIA-e za Balkan.
Iz Republičkog centra nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH o razlozima za izmjenu, a ni Yi Zeng nije odgovorio na ovo pitanje.
Kritike zbog ranijih stavova članova
Institucije, pravnici i udruženja žrtava u Federaciji BiH, kao i predstavnici međunarodne zajednice, osudili su formiranje komisija i naglasili da postoje pravosnažne presude međunarodnih i domaćih sudova o zločinima u Sarajevu i Srebrenici.
Genocid u Srebrenici utvrđen je pred tri institucije – Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u postupku između BiH i Srbije, kao i na suđenjima pred Haškim tribunalom i Sudom BiH. Tribunal i sudovi u regionu su do sada za zločine počinjene u Srebrenici osudili ukupno 47 osoba – na više od 700 godina i četiri doživotne kazne zatvora.
Milorad Kojić, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, odbacuje kritike tvrdeći da “u sistemu tranzicijske pravde postoje mehanizmi vansudskog utvrđivanja činjenica”.
“Presude ne mogu biti jedine činjenice, posebno imajući u vidu i vremenski rok koji je protekao od tih događaja”, rekao je on.
Po osnivanju obiju komisija, iz Ministarstva pravde RS-a su izjavili da ih čine “stručnjaci, znalci i neupitni humanisti”, ali zamjenica izvršnog direktora Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu (ICTJ) Anna Myriam Roccatello za BIRN BiH objašnjava da su komisije za utvrđivanje istine širom svijeta stalna tijela koja se obično formiraju donošenjem zakona. Druge vrste komisija, poput onih u Republici Srpskoj, kaže ona, i dalje su važne.
Izbor članova komisija je jedan od najvažnijih koraka u njihovom radu pa posebno značenje imaju ranije izrečeni stavovi članova Komisije koji su javno negirali genocid u Srebrenici u kojem je ubijeno preko 7.000 Bošnjaka.
“Ako govorimo o komisijama za istinu, izbor članova je jedan od najtežih i najvažnijih elemenata. Morate naći pojedince koji imaju legitimitet kod javnosti. Praktično je nemoguće naći članove koji nemaju političke stranke ili koji se nikada nisu izjasnili o zločinu, ali imenovanje ljudi poznatih po poziciji koja je tako jasno na negirajućoj strani ne služi svrsi pomirenja, ako je svrha bila pomirenje”, kaže Roccatello.
Analiza javnih istupa članova komisija potvrđuje zabrinutost zamjenice izvršnog direktora ICTJ-a. Predsjedavajući Komisije za Sarajevo prof. dr. Raphael Israeli živio je u Izraelu, gdje je radio u vojsci, obavještajnoj službi, a zatim je postao profesor na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalemu te gostujući profesor na univerzitetima širom svijeta.
Njegov opus posvećen je palestinskom pitanju, islamskom radikalizmu i islamu u Kini i Aziji. Još prije jedne decenije plasirao je tezu, u Sydney Morning Heraldu, da “muslimanski imigranti manipuliraju vrijednostima zapadnih zemalja pa se povećava rizik od nasilja kako broj muslimana u nekoj zemlji raste”. U 2018. godini objavio je knjigu Arapska manjina u Izraelu: Otvoreni i skriveni procesi, u kojoj je iznosio kontroverzne stavove o Palestincima.
Israeli je u svojim ranijim radovima insistirao na potrebi institucionalnog prihvatanja da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi, a u jednom intervjuu za portal Udruženja potomaka logora Jadovno-Jasenovac-Pag rekao je da je jedini dokazani genocid holokaust.
“Patnja miliona, poput holokausta, ne smije se izjednačiti sa zločinima koji se nazivaju genocidom i koji su počinjeni tokom rata u bivšoj Jugoslaviji”, rekao je tada Israeli.
U intervjuu za Glas Srpske Israeli je rekao da su evropske zemlje i Sjedinjene Američke Države (SAD) priznanjem BiH i Kosova “prekinule stoljetni kršćanski kontinuitet u srednjoj Evropi”.
“Nasreću po sve, u BiH postoji Republika Srpska, koja je protuteža Sarajevu”, rekao je on.
“Srebrenica nije holokaust”
Još jedan Izraelac predvodi Komisiju za Srebrenicu – profesor Gideon Greif, koji je doktorirao na Univerzitetu u Beču specijalizirajući historiju holokausta. Istraživač je Instituta za dokumentiranje i istraživanje holokausta “Shem Olam” u Tel Avivu.
I on insistira na 700.000 žrtava ustaškog logora, a srbijanskim medijima izjavio je da je “Jasenovac bio monstruoznije i demonskije mjesto nego Auschwitz i drugi nacistički logori, jer je imao i logore za djecu”.
Greif je prihvatio da radi i na najavljenom projektu člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika za izgradnju spomen-kompleksa na Gradini, koji bi trebao biti pandan Jasenovcu.
Grupi eksperata za masovne zločine, holokaust i genocid pripadali bi i profesor Walter Manoschek sa Univerziteta u Beču i profesor Laurence Armand French sa Univerziteta New Hampshire. Manoschek je bio posvećen istraživanju strategije preživljavanja Jevreja u Austriji i Srbiji, dok je French ekspert za zločine nad američkim Indijancima.
French je 2016. godine boravio u Banjaluci na Fulbrightovom programu “Izgradnja modela restorativne društvene pravde u BiH”. Nakon toga je objavio istraživanje u istoimenoj studiji čiji je izdavač Predrag Ćeranić, član Senata RS-a, koji je u predgovoru rekao da knjiga “daje drugačiji pogled na ratove na prostoru bivše Jugoslavije u odnosu na dominantan diskurs u zapadnoj javnosti”.
“Tragičan konflikt često je jednostrano sagledavan iz perspektive u kojoj se jedna strana u sukobu, u ovom slučaju Srbi, vide kao isključivi krivci za rat”, navodi Ćeranić.
Osim istraživača koji su javnim radovima iznosili stavove o Srebrenici, nekoliko članova Komisija su osobe policijsko-vojnog profila – koji su svjedočili u Haagu i negirali zločine.
Najeklatantniji primjer pristrasnih ranijih izjava ima bivši pripadnik saniteta jedinica FRABAT-a tokom ratova u Hrvatskoj i BiH Patrick Barriot, koji je svjedočio u korist odbrana Slobodana Miloševića i Milana Martića. U pet knjiga koje je napisao o Balkanu, Barriot je rekao da se “ono što se dogodilo u Srebrenici ne može nazvati genocidom”, kao i da je “odbrana Republike Srpske put za buduće ujedinjenje sa Srbijom”.
Viktor Bezručenko bio je član osoblja misije UN-a u području Žepe u vrijeme pada enklave 1995. godine, a zatim svjedok odbrane na suđenju Zdravku Tolimiru, kada je rekao da su snage Armije BiH u enklavi bile “brojne i legitimna meta”.
Nigerijski ekspert za terorizam Adenrele Shinaba je policijski oficir koji je proveo nekoliko godina u borbi snaga Nigerije protiv radikalne grupe “Boko Haram”. Shinaba je bio gost Fakulteta za bezbjednosne nauke u Banjaluci, gdje je studentima predavao o iskustvima u borbi protiv terorizma. Osim toga, recenzirao je monografiju “Naša ispovijest – Žene žrtve rata iz Republike Srpske 1992–1995”.
Yukie Osa, profesorica sa Univerziteta Rikkyo u Tokiju, napisala je 2007. godine doktorsku disertaciju na temu “Srebrenica – Analiza genocida”, a u intervjuu Večernjim novostima rekla je kako smatra “da u Srebrenici jula 1995. srpska vojska nije počinila genocid”. U ranijim izjavama, Yukie Osa je kritizirala i Haški tribunal kazavši da “to što je u njemu za 25 godina rada okrivljeno ubjedljivo najviše Srba dovodi u sumnju njegovu objektivnost”.
U komisijama su i dva forenzičara – Australijanac Roger Byard, koji nije u javnosti govorio o ratu u BiH, ali je 2017. godine na Univerzitetu u Beogradu držao predavanja o patologiji, te Marija Đurić, rukovoditeljica Laboratorija za antropologiju Instituta za anatomiju Medicinskog fakulteta u Beogradu. Đurić je, prema njenom životopisu, učestvovala u patološko-forenzičkoj analizi tijela nađenih u nekoliko masovnih grobnica u Srbiji i na Kosovu, ali i žrtava iz grobnice na srbijanskoj strani jezera Perućac, gdje se radilo o tijelima žrtava iz Podrinja.
Još jedan član komisija s Univerziteta u Beogradu je profesor Darko Tanasković, koji je objavio radove u kojima se bavio radikalnim islamom u BiH i njegovoj opasnosti za svijet.
Italijanski novinar Giuseppe Zaccaria je izvještavao o ratu u BiH i objavio knjigu Ratni zločinci, zbog koje ga je Haško tužilaštvo pozvalo za svjedoka u nekim istragama. Zaccaria je o tome za beogradski Globe Magazine govorio: “Osam sati me je ispitivalo šestoro tužilaca i, na svako moje pominjanje Muslimana ili Hrvata, govorili su da ih to ne zanima, već samo priča o Srbima. Tada sam postao borac za srpsku stvar!”
Vlasnik advokatske tvrtke iz Berlina Markus Goldbach predstavljat će pravnu podršku komisijama tako da se može očekivati i pravna ekspertiza dosadašnjih presuda.
Pitanje jednostranog genocida
Posljednji član komisija je bivši čef CIA-e za Balkan Steven Meyer, koji je zamijenio profesora sociologije i demografije Yi Zenga.
U posljednjih nekoliko godina Meyer u medijima regiona izlaže kako “BiH nije uspjela država” te da se zato Dodik “kreće linijom između proglašenja nezavisnosti i saradnje”. On predviđa da će, “u određenom trenutku, Republika Srpska morati da odluči šta želi”. “Slutim da će se to desiti negdje tokom Dodikovog mandata!”
Meyer također smatra da se Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH treba ignorisati.
“Ako ne budu ukinuti, rukovodstvo BiH treba naprosto da ih ignoriše”, ocjenjuje Meyer, koji je čest sagovornik za ruski državni medij Sputnjik.
Analiza javnih istupa članova komisija koja se vezuje za rat u BiH – poput teze Greifa da se “u BiH nije radilo o jednostranom genocidu” – ukazuje na mogućnost da se komisije u izvještajima neće toliko bazirati na negiranju razmjere srpskih zločina, zbog količine dokaza i presuda, nego će nastojati i bošnjačke i hrvatske zločine prikazati jednakim, čime se uspostavlja ravnoteža krivice.
“Kao da žele stvoriti kontranarativ sudskim činjenicama i presudama protiv određenih srpskih predstavnika. I Srbi su, naravno, bili viktimizirani, ali je mnogo kredibilnije ako se do toga zaključka dođe u iskrenom i legitimnom naporu da se dođe do istine, u kome bi učestvovale sve žrtve i bio im pružen isti prostor”, tvrdi Anna Myriam Roccatello.
U Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih osoba su za BIRN BiH kazali da samo pružaju podršku komisijama i nemaju uticaja na konačne izvještaje.
“Kakvi god budu zaključci, trebali bi ih svi prihvatiti u cilju pomirenja”, rekao je direktor Kojić.
Iz Republičkog centra nisu mogli reći kada će biti završeni izvještaji, kao i da li će oba biti donesena istovremeno ili odvojeno, ali su naveli da, po planu Komisije, posao moraju završiti do kraja jula ove godine – oko obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici.
Memorijalni centar Srebrenica prije nekoliko dana objavio je saopćenje u kojem se navodi kako “ove komisije nemaju nikakav naučni kapacitet ni kredibilitet da nepristrasno istražuju pitanja zločina genocida u Srebrenici i drugih zločina u ratu u BiH, uključujući zločine počinjene za vrijeme opsade Sarajeva”.
“Pozivamo institucije entiteta Republika Srpska da se vrate na pozicije u okviru kojih su prihvatili izvještaj ‘Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine’, što smo smatrali jedinstvenim primjerom pomaka u minimalističkom, ali ipak, institucionalnom suočavanju s prošlošću, umjesto da se bave sramnom politizacijom i negiranjem genocida u Srebrenici kroz revizije vlastitih izvještaja i sudski utvrđenih činjenica”, navedeno je iz Memorijalnog centra Srebrenica.
(Detektor.ba)
