Jedna priča, i to ona slatkorječiva, patvorena, za Evropsku uniju i Sjedinjene Američke Države, a druga za domaću upotrebu, mnogo bliža istini, karakteristike su politike predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.
Zapadu se Vučić u pravilu predstavlja kao mirotvorac, legalista, regionalni lider (?!), državnik za kojeg su neupitne granice, a kada je na domaćem terenu, onda pokazuje svoje pravo, štetno lice za BiH.
Osim što u pravilu ne reaguje kada predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik govori o razbijanju BiH, pravdajući se da “Mile, Željka, Radovan… imaju pravo na svoje mišljenje, ne mogu im ja određivati šta će govoriti, odrasli su ljudi”, Vučić je u utorak tokom obraćanja u Narodnoj skupštini Srbije (ne)očekivano povukao paralelu između Kosova i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Obično to rade njegovi odani saradnici Ivica Dačić i Aleksandar Vulin, ali je ovaj put šef imao nastup.
Kazao je da “u međunarodnim kontaktima često sagovornike pita zašto su kosovskim Albancima priznali nezavisnost i pravo na otcjepljenje, a Srbima u Republici Srpskoj tako nešto brane i da nikada do sada nije dobio smislen odgovor”.
Potom je uslijedila poznata Vučićeva fraza, izbjegavši kao i mnogo puta do sada da spomene podršku suverenosti i cjelovitosti BiH.
– Pritom je Srbija za poštovanje integriteta BiH, uz poštovanje integriteta RS-a jer je to ustavna i dejtonska kategorija – rekao je Vučić.
Zašto Vučić uopće postavlja to pitanje predstavnicima Zapada ako poštuje teritorijalni integritet, suverenost i cjelovitost BiH? Odgovor glasi – ima (ne)skrivene loše namjere po BiH. Vučić je nedavno kada je objavljen famozni “non-paper”” izjavio kako “taj papir niti je vidio, niti zna za bilo kakvu inicijativu o mirnom razlazu BiH”. A sada je u srbijanskom parlamentu upravo govorio u duhu tog po BiH destruktivnog plana.
Beograd, koji se još nije odrekao velikosrpske ideologije, čije je trenutno radno ime operativnog plana “srpski svijet” i podrazumijeva komadanje BiH i Crne Gore, morao bi znati da se Kosovo i RS ne mogu dovoditi u istu pravnu ravan.
Kasim Trnka, profesor ustavnog prava, za Faktor objašnjava koje su to suštinske razlike između RS-a i Kosova.
– Vučić kao i obično zamajava javnost. Krenimo redom. Kosovo je kao autonomna pokrajina bilo konstitutivni dio jugoslovenskog federalizma, imali su svoje predstavnike u institucijama tadašnje Jugoslavije. Dalje, na Kosovu je Srbija dugo godina kršila prava Albanaca, kasnije činila i brojne zločine, a prema međunarodnom pravu u tom slučaju ugnjetavani narod ima pravo na samoopredjeljenje.
S druge strane, RS nije postojao ni u Jugoslaviji ni u BiH sve do kraja 1995. godine i Dejtonskog sporazuma. Tek je tada pravno prihvaćena. U BiH nije bilo vanjskog udara na RS, već suprotno. Politički i vojni vrh ovog entiteta stoji iza brojnih zločina, etničkog čišćenja i konačno, onog najtežeg, genocida u Srebrenici – kaže Trnka.
Ukazuje na još jednu činjenicu.
– Zbog svega toga ne postoji nijedan osnov u međunarodnom pravu da RS krene putem Kosova. Uostalom, ustavom je definisano da je RS entitet tri konstitutivna naroda. A to što srpska politika, kako ona u Banjoj Luci, tako ona u Beogradu, otvoreno ili prikriveno radi na tome, nije neka novost. Negiraju sudske presude ratnim zločincima, genocid u Srebrenici, a javnošću manipulišu u duhu one “kome ćete vjerovati ako ne našim očima” – naglašava Trnka.
Faktor
