Michael MacQueen živi od lova na ratne zločince. Nakon 10 godina rada na otkrivanju ratnih zločinaca sa Balkana koji se kriju u SAD-u, jedini historičar Balkana u američkoj Agenciji za imigracije i carinu (ICE) odlazi u penziju.
Kako piše Newsweek, MacQueen prikuplja podatke o ratnim zločincima na bilo koji način. Nekada kroz intervjue sa osobama koje su preživjele ratne strahote, nekada kroz analizu postojećih materijala o ratu ili kako se već snađe. Svjestan je da ima odgovoran posao pronalaska zločinaca koji su počinili neke od najgorih ratnih zločina na tlu Evrope nakon holokausta u Drugom svjetskom ratu.
Zna da neki od tih zločinaca žive u SAD-u. Tako je naprimjer nedavno uhvaćeni Jovo Asentić (65), u svojstvu vojnog oficira blokirao puteve kojima su bježali Bošnjaci iz Srebrenice 1995. godine kada je počinjen genocid. Milan Trišić, 54-godišnji Srbin iz Bosne i Hercegovine, koji je uhvaćen u Sjevernoj Karolini, priznao je krivicu da je tukao i zlostavljao bošnjačke zatvorenike, te da je američkoj službi lagao o svojoj ulozi u ratu. Njegova vojna jedinica je također bila uključena u pokolje u Srebrenici.
Slični slučajevi stalno se pojavljuju i svjedoče o mreži ratnih zločinaca koja se uvukla u SAD. U toj zemlji je živjelo između 300 i 600 ratnih zločinaca, izvijestio je The New York Times 2015. godine. Od tada ICE je deportovao, osudio ili uhapsio novih 14 zločinaca sa Balkana.
Stoga se postavlja pitanje zbog čega je potrebno toliko puno vremena, čak i decenije, da se uhapse ratni zločinci koji nisu ni trebali ući u SAD na prvom mjestu?
MacQueen pojašnjava da je dio problema nedostatak dokumenata. Na Balkanu su srpske vojne grupe uništavale ključne dokaze uz pomoć kojih bi se utvrdilo ko je činio zločine.
– U postratnom periodu, većina ljudi sa Balkana koji su došli u SAD tvrdili su da su izbjeglice, i nismo imali pristup dokumentima da možemo ocijeniti ko je od njih lagao u svojoj prijavi, te da li su bili uključeni u činjenje ratnih zločina – rekao je MacQueen za Newsweek kazavši da je “naš sistem bio baziran na tome da ljudi govore istinu”.
Drugi problem je “zavjet šutnje”, pojašnjava Michael McVicker, pravni savjetnik u ICE-u. Ne samo da ratni zločinci šute o zločinima kada se prijavljuju i ulaze u SAD, već i njihove zajednice često odbijaju da išta kažu ili jave vlastima ko je od njihovih članova ratni zločinac.
– Mali broj ih je sarađivao s nama. Ako svi odluče da ne dijele informacije koje bi mogle pomoći u identificiranju ratnih zločinaca, mi smo u problemu – priznaje McVicker.
U takvim slučajevima, ICE se mora osloniti na ono malo dokumenata koje ima iz regije Balkana, kao i na izjave svjedoka, kojima je teško ponovo pričati o traumama iz 1990-ih godina.
Ratni zločinci sa Balkana u SAD-u žive mirnim životom, radeći neupadne poslove u malim gradovima gdje njihovi susjedi ne sumnjaju u njih. Tako je naprimjer jedan zločinac radio kao taksista u Minnesoti, jedan je radio kao fudbalski trener u Virginiji, a jedan kao električar u Michiganu. Žive daleko od koncentracionih kampova u kojima su sudjelovali u ratnom zločinu. Upravo takve osobe MacQueen pokušava pronaći.
– Ono što je interesantno je da dođu u SAD-u i uklope se – rekla je Mona Ragheb, pravna savjetnica u ICE-u.
Ističe da u mnogim slučajevima imigrantske zajednice kojima ratni zločinac ne pripada prijave sumnjive osobe.
Ali kako širom svijeta počinju novi ratovi u kojima se dešavaju ratni zločini koji zahtijevaju istraživanje, penzionisanje MacQueena je stvorilo sumnju u to da li će rat u BiH i zločinci sa Balkana i dalje biti prioritet za SAD.
Glasnogovornica Ministarstva pravde SAD-a Nicole Navas Oxman kazala je za Newsweek da je procesuiranje ratnih zločinaca iz BiH i dalje prioritet.
Nije jasno ko će nakon MacQueena nastaviti raditi na dokumentima i informacijama koje je on skupljao. ICE trenutno radi na pronalasku zamjene, ali kako ističe glasnogovornica ICE-a Jennifer Elzea, teško će biti zamijeniti talenat i posvećenost MacQueena.
Na neformalnoj zabavi povodom penzionisanja, MacQueen je izrazio zahvalnost što je mogao biti dio tima koji je radio na tome da SAD nikada ne budu sigurno utočište za ratne zločince.
Izvor: (Newsweek)