Izabrati “svog” u Sarajevu, a slagati svaki put kada obećate da će gradonačelnik Mostara konačno biti Bošnjak, ne može!
Već i prosječno dijete u vrtiću može reći šta je to “legitimno prestavljanje”.
Propagandna ofanziva o tom pitanju koja godinama traje nametnula je narativ, pa čak i “krivicu”.
Naravno, uzroci nikoga ne zanimaju, piše Sead Numanović za Politički.ba.
To što je Željko Komšić puna četiri mandata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, sigurno nije palo s neba.
Bilo je i ranije pokušaja da se dobije i ta pozicija. Nije uspjelo.
Zašto sada uspjeva?
I zašto će opet uspjeti? Bez obzira što Komšić u narednom izbornom ciklusu neće imati pravo da se kandidira?
Odgovor je u sistemskom aparthejdu koji je Dragan Čović i njegov HDZ dugi niz godina provodio i provodi u područjima gdje ima vlast.
A dokaza je bezbroj!
Ivo Komšić je bio svojevremeno kandidat SDP-a za “hrvatskog” člana Predsjedništva BiH. Nije prošao i zato što je tada preovladavalo uvjerenje da takav čin ne bi bio dobar za BiH u cjelini.
Prolazili su kandidati HDZ BiH.
Šta je bila “zahvala” za takvo što?
Ubistva Bošnjaka kod Liska parka, postavljanje nelegalnog velikog križa iznad Mostara, potpuna uzurpacija vlasti i prava na svim mjestima gdje HDZ BiH to može, izbacivanje Bošnjaka iz institucija vlasti gdje god to mogu…
Pod izgovorom “legitimnog predstavljanja” Čović je svoju zastavu svezao s Miloradom Dodikom. Ispod krinke zajedničke borbe “protiv unitarizma” razvijeni su lukrativni biznisi.
Dok se mantralo o “legitimnom predstavljanju”, uzimalo se i otimalo bjesomučno. I danas se otima i uzima.
Trojka je pokušala iskoračiti iz tog “začaranog” kruga. Njen “iskorak” je katastrofalno pogrešan.
Mi jesmo slušali i od njenih lidera da je pogrešno da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva. Zanimljivo je da su to govorili i oni koji su započeli i zdušno učestvovali (a i sad učestvuju) u tom “eksperimentu”.
No, nismo ništa čuli o tome šta je dovelo do takve situacije.
Odnosno, vidimo mi da oni jesu voljni “riješiti” to pitanje. Ali ga apsolutno ne razumiju, niti ih posebno tangira. Bitno im je samo da njima glasovi nisu ugroženi. I tu je početak, ali i kraj sve priče o “legitimnom predstavljanju”.
Ono se neće riješiti tako što će Čović dobiti moć da u jednu od tri fotelje postavi koga on želi.
Naprotiv! Bit će, a već jeste, samo gore.
Bez sistemskog ukidanja aparthejda kojeg HDZ forsira na dijelu BiH gdje je vlast, legitimno predstavljanje nemoguće je ostvariti. Ne možete sjediti u fotelji u Predsjedništvu u Sarajevu, a Bošnjacima (i Srbima) u Čapljini i Neumu ukidati i zrak!
Ako je “zahvala” za dobijanje legitimnog predstavnika to što će se prijetiti rušenjem jedine džamije u Neumu, onda od te priče nema ništa.
Ko god misli da će “legitimno predstavljanje” dobiti tako što će se obrušiti na Islamsku zajednicu u Mostaru zbog najave da će na svojoj zemlji graditi šta ona želi, u opasnoj je zabludi. Posebno dok mimo propisa i na tuđoj zemlji – ne obazirući se ni na šta – gradite a da za to nemate i adekvatne dozvole. Jer, zaboga, “hrvatska” stvar je u pitanju.
Ako “legitimno predstavljanje” i dalje znači da u Stocu Bošnjak neće moći biti dio vlasti, bez obzira što tog naroda ima 50 posto na području grada, nikada legitimno predstavljanje nećete imati.
Izabrati “svog” u Sarajevu, a slagati svaki put kada obećate da će gradonačelnik Mostara konačno biti Bošnjak, ne može!
I tako dalje i tako dalje.
Priča i “legitimnom predstavljanju” je političko živo blato u koje Dragan Čović gura sve koji se te teme dohvate. Ako kome ne odgovara da se problem riješi, ne odgovara njemu! Na tome je imperiju napravio!
Vrijeme je za kvalitetni odmak od toga.
Stranke hrvatskog naroda koje ne dijele “opus” Dragana Čovića moraju izaći iz svoje zone komfora i ponuditi prihvatljivo i sveobuhvatno rješenje.
A ono je tu. Vrijeme ga je samo definiralo.