Visoki iranski dužnosnici strahuju da bi američki predsjednik Donald Trump mogao ponovo posegnuti za vojnom silom ili dodatno pooštriti ekonomski pritisak na Iran, što bi Teheran moglo navesti na uzvratne poteze, pa čak i preventivni napad.
Takvu procjenu iznio je Mehdi Mohammadi, savjetnik glavnog iranskog pregovarača u razgovorima sa SAD-om, Mohammada Baghera Ghalibafa. U objavi na Telegramu naveo je da su Amerikanci predložili rok od približno dvije sedmice, nakon kojeg bi Trump trebao odlučiti o mogućoj vojnoj akciji, piše Guardian.
Mohammadi, čije se izjave smatraju dobrim pokazateljem Ghalibafovih stavova, doveo je u pitanje Trumpove tvrdnje da je vojna opcija isključena. Tvrdi da Washington priprema ograničeni napad, dok Iran već razrađuje odgovor.
Ako se američke sankcije nastave, upozorio je, Iran bi mogao biti prisiljen na sveobuhvatni preventivni rat kako bi se „povećala cijena sankcija za neprijatelja“.
Mohammadi je američki odgovor na najnovije iranske prijedloge o ponovnom otvaranju Hormuškog moreuza nazvao „ne samo nezadovoljavajućim nego i potpuno obmanjujućim“.
„Ne žele osloboditi zamrznuta sredstva. Ne žele ukinuti sankcije i ne žele zaustaviti rat u Libanu“, poručio je.
Otkrio je i da je Iran odbio zahtjev američkog potpredsjednika JD-a Vancea za direktan sastanak s iranskim pregovaračima prije nego što Teheran odgovori na američke uslove za ukidanje blokade moreuza.
Teheran strahuje od unutrašnje destabilizacije
Trump se zasad odlučio za strategiju ekonomskog pritiska na Iran, uz pooštravanje blokade izvoza iranske nafte, dok se istovremeno omogućava izvoz nafte drugih zaljevskih država kroz Hormuški moreuz.
Mohammadijeve procjene upućuju na to da dio iranskog rukovodstva strahuje kako bi takva strategija mogla destabilizirati zemlju. Ekonomski problemi mogli bi potaknuti nove proteste, možda i u vrijeme godišnjice masovnih demonstracija koje su počele krajem decembra prošle godine.
Iransko rukovodstvo zbog toga bi moglo zaključiti da sadašnje stanje, koje se opisuje kao „ni rat ni mir“, nije dugoročno održivo te da je potrebno djelovati preventivno.
Uprkos tvrdnjama Teherana da njegova blokada Hormuškog moreuza daje rezultate, postoje pokazatelji da ekonomski pritisak zasad ne pogađa tržište nafte onoliko snažno koliko bi Iran želio. Cijena sirove nafte Brent kreće se oko 93 dolara po barelu, dok se saudijska proizvodnja nafte gotovo vratila na prijeratni nivo od 9,3 miliona barela dnevno.
Iran je, nastojeći zatvoriti moguće praznine u blokadi, objavio da je prije tri dana bombardirao američko radarsko postrojenje na omanskom otoku Didamar.
Iran ne želi izvoziti obogaćeni uran
U međuvremenu je Mohsen Rezaei, sekretar iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, izjavio da je Rusiji poručio kako Iran ne namjerava iznijeti iz zemlje ni najmanji dio svojih zaliha visoko obogaćenog urana. Kao razlog je naveo mogućnost da bi taj materijal mogao biti potreban za planirane nuklearne podmornice.
Još jedan visoki dužnosnik, Mohammad Mokhber, savjetnik vrhovnog vođe Modžtabe Hamneija, upozorio je Evropu da bi svako učestvovanje u američkoj blokadi predstavljalo „čin rata koji će ostati urezan u historijsko pamćenje nacije“.
Teheran sve otvorenije upozorava da bi u slučaju nastavka sukoba na meti mogle biti i američke baze u Evropi. Rezaei je poručio:
„Ako američki avioni polete iz udaljene vojne baze i dođu bombardirati Iran, napast ćemo i tu bazu. To objavljujemo sada kako sutra ne bi imali izgovor.“
Američki državni sekretar Marco Rubio ove sedmice dao je naslutiti da Washington smatra kako je ekonomsko gušenje Irana dovoljno te je iranske zahtjeve opisao kao nerealne.
Ipak, Trump je pod pritiskom da riješi krizu prije nego što demokrate 3. januara preuzmu kontrolu nad Kongresom. Prema anketi Reutersa i Ipsosa, čak 71 posto Amerikanaca želi da Kongres donese zakon kojim bi se okončao rat u Iranu.
Poruka s nedavnih međuizbora bila je da je sukob izrazito nepopularan, ali demokrate zasad nemaju strategiju kojom bi ga okončale i ponovo otvorile Hormuški moreuz. Time bi politička inicijativa mogla ostati u rukama Bijele kuće i sve tvrđeg iranskog rukovodstva.
