Sekul Stanić, doktor je koji je pomagao Bošnjacima u svom rodnom gradu Foči u vrijeme agresije na našu državu. Zbog toga je ubijen 17. decembra 1992. godine u policijskoj stanici Miljevina.
Fočak, doktor Sekul Stanić za vrijeme rata zaštitio je mnoge sugrađane od zvjerskih stvari koje su se činile. Zašitio je djecu, žene, i trudnice od maltretiranja, silovanja i ubijanja.
Za njega vjera i nacija nisu bile valjan razlog svega što se čini, te je svoje neslaganje i nezadovoljstvo pokazivao jasno i vrlo otvoreno.
Kada je vidio da srpske snage pale kuće koje su pripadale muslimanima, dok njegova stoji netaknuta, odlučio je izvući fotelju na ulicu. Zapalio je vlastitu kuću, sjeo u fotelju i gledao kako se sve pretvara u prah.
Nagrada za njegovo dobročinstvo, karakter i svjetonazor bila je ni manje ni više nego – smrt.
Sekul Stanić ubijen je 17. 12. 1992. godine u policijskoj stanici Miljevina.
Kultura sjećanja nasušna je potreba. Uvijek su se razne ideologije rojile, ali glas razuma utjelovljen u nekom čovjeku po svaku cijenu je ostajao neukaljan, pribran, i na strani pravičnosti. Sjećati se ovakvih ljudi naša je dužnost, amanet!
(Buka)
