Mioković, kao i velik broj drugih njegovih „sunarodnjaka“ nije bio „branjen“, nego je on bio taj koji je branio sugrađane ne samo od sunarodnjaka-Srba sa okolnih brda, nego i od Bajrovićevih sunarodnjaka unutar grada koji su ih terorizirali i pljačkali
Gostovanje Reufa Bajrovića, političkog analitičara i bivšeg federalnog ministra (koji se na toj funkciji zadržao kraće nego Meho Kodro u selektorskoj fotelji) na TV „Hayat“ naišlo je na žustre reakcije njegove bivše stranke, Socijaldemokratske partije BiH, kao i Naše stranke. Bajrovićevo apostrofiranje, u negativnom kontekstu, članova ove stranke Saše Magazinovića i Dragana Miokovića , kako je rečeno u saopćenju Naše stranke, predstavljalo je „najekstremniji primjer nacionalizma, govora mržnje i huškanja“ . Ova stranka je u saopćenju navela i da je „Reuf Bajrović rekao da se Bošnjaci ne trebaju svetiti Bošnjacima, pa makar oni bili u Trojci, ali da se trebaju svetiti ljudima koji nisu Bošnjaci, navodeći više puta imena Dragana Mikovića i Saše Magazinovića“ .
ŠTA JE MONTIRANO
Reuf Bajrović je promptno uputio demant na ove optužbe tvrdeći da „režimski mediji po instrukciji ljudi iz nametnute vlasti objavljuju klevete na moj račun i prije toga odbijaju objaviti demant“ .
Budući da se odmah nakon gostovanja Bajrovića na „Hayatu“ na društvenim mrežama pojavio kratki, (tendenciozno) montirani sažetak dijela Bajrovićevog izlaganja, treba reći da ga je Naša stranka, tradicionalno sklona svakoj vrsti površnosti i nesolidnosti, vjerojatno na temelju tog snimka, bez uvida. u cijeli polusatni intervju, neosnovano optužila za nešto što on nije rekao. A nije rekao „da se treba svetiti ljudima koji nisu Bošnjaci, navodeći više puta imena Dragana Miokovića i Saše Magazinovića“.
Ne, to ne znači da jezik koji je koristio Bajrović govoreći o Magazinoviću i Miokoviću nije bio sporan, odnosno odvratan: to je bio ekskluzivno nacionalistički, primitivan i opasan jezik. A cjelokupan diskurs je bio sve samo ne viteški: umjesto da se okomi na lidere Trojke, Elmedina Konakovića, Nermina Nikšića i Edina Fortu , on je ošinuo tamo gdje je najviše: po dvojici Srba iz drugog-trećeg stranačkog ešalona.
Evo šta je kazao u spornom odgovoru na pitanje voditelja Hayata:
„…Dragan Mioković i Saša Magazinović, ovi iz Sarajeva, potpuno su protiv Bosne i Hercegovine. Armija RBiH je te ljude spasila od njihovih sunarodnjaka i politički je on (Mioković) prešao na drugu stranu i gura Vukoju. Dakle, obukao se čovjek dres kada već nije mogao RS-a, obukao je protiv BiH. Isto je i sa Magazinovićem. Ljudi koji iz sve snage guraju svojim komšijama koji su ih spasili od svojih sunarodnjaka, guraju prst u oči i guraju jednog Vukoju u Ustavni sud BiH“.
Sram da te bude Reufe, ovim si prešao sve granice pristojnosti izravno targetirajući i dehumanizirajući ljude koji su branili ovu državu dok si se patio u Americi. BTW,Bošnjake su najviše ponizili i popljačkali oni s kojima je tvoj šef Komšić u koaliciji i brani njihove politike. pic.twitter.com/0NeFwD8OU7
— Almedin Šišić (@AlmedinSisic) February 7, 2024
KO JE SPAŠAVAO MIOKOVIĆA, A KO BAJROVIĆA?
Bajrovićeva nadmena tvrdnja da je Armija BiH „spasila (Miokovića i Magazinovića) od njihovih sunarodnjaka“ , pored toga što je nacionalistička i bezobrazna. Ostavimo Magazinovića po strani, dakle, tamo gdje se i nalazio tijekom rata. Dragan Miković je, pak, u ratu, kao i godinama ranije i kasnije, bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova Bosne i Hercegovine, i njega (od sunarodnjaka, kako tvrdi analitičar Bajrović) nije trebalo štititi Armiju BiH: MUP BiH je zajedno s Armijom BiH bio ravnopravan činitelj Oružanih snaga BiH. Mioković, kao i velik broj drugih njegovih „sunarodnjaka“ nije bio „branjen“, nego je on bio taj koji je branio sugrađane ne samo od sunarodnjaka-Srba sa okolnih brda, nego i od Bajrovićevih sunarodnjaka unutar grada koji su ih terorizirali i pljačkali.
Ako Reuf Bajrović ne zna kakva je bila ratna uloga MUP-a i kakvu je ovlaštenja i opis poslova imao, neka priupita oca, ljekara, gdje je izvadio pasoše za cijelu svoju obitelj prije odlaska na početku rata – u Tursku, gdje su, bezbeli, Bajrovići bili potrebniji. Pasoše je, samo odabranim, privilegiranim, „patriotskim“ građanima tada izdavao Centar Službe za sigurnost Sarajevo gdje je tijekom rata i nakon njega radio Dragan Mioković. O tome šta je tijekom rata radio i čime se bavio (dok je mladi Reuf šetkao i školovao se po turskim i inim prestižnim školama i fakultetima) inspektor Miković je svjedočio danima u Haagu na suđenjima ratnim zločincima.
Da je Dragan Miković želio „obući dres Republike Srpske“ i raditi protiv BiH nije morao čekati 2024. Mogao je to učiniti mnogo ranije, čak i prije nego što se obitelj Bajrović smjestila na sigurno u bratsku Tursku!
PS Da stvari ni u ratu ni nakon njega nisu crno-bijele, niti jednoznačne kakve prizivaju domoljubni analitičari Bajrovićeve fele, neka posvjedoči i sljedeći primjer: godinu dana nakon što je ljekar-ortoped Bajrović sa familijom napustio Sarajevo i bolnicu u kojoj je radio, u grad je kroz tunel, iz Mostara, došao njegov kolega, ortoped također, dr. Božo Ljubić…
