Joe Kent, bivši direktor američkog Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, upozorio je na mogućnost opasne eskalacije sukoba s Iranom, uključujući korištenje nuklearnog oružja ili pokušaj zauzimanja jednog od iranskih otoka. Njegove izjave predstavljaju lične procjene mogućih scenarija, a ne potvrdu da je Washington donio bilo kakvu odluku.
Ko je Joe Kent
Kent je 17. marta 2026. podnio ostavku na mjesto direktora Nacionalnog centra za borbu protiv terorizma, navodeći neslaganje s američkim ratom protiv Irana. Tada je tvrdio da Iran nije predstavljao neposrednu prijetnju Sjedinjenim Državama, što je predsjednik Donald Trump javno odbacio. Svoje nove ocjene iznio je u intervjuu objavljenom 5. novembra.
Zašto bi izbori bili ograničeni
Kent je naglasio da bi se Trump, u slučaju povratka intenzivnim vojnim operacijama, mogao suočiti s sve ograničenijim izborom vojnih opcija. Prema njegovoj procjeni, nastavak bombardovanja ne bi nužno donio odlučujuće rezultate zbog veličine Irana, utvrđenih vojnih objekata i sposobnosti iranskih snaga da izdrže dugotrajan sukob. Opisao je kako bi takva situacija mogla izgledati:
“Mislim da bi, ako bismo se ponovo našli u takvom scenariju, predsjednik vrlo brzo mogao doći u iskušenje da učini nešto drastično, poput bacanja nuklearne bombe, ili bi ponovo otišao u Pentagon i pitao koje su mu mogućnosti”, rekao je Kent.
Kao jednu od mogućih opcija naveo je zauzimanje jednog od otoka:
“Možemo nastaviti bombardovati iste ciljeve. Ponestaje nam ključne municije. Ako želimo koristiti drugo naoružanje kojeg imamo u većim količinama, moramo se približiti. Moramo uspostaviti uporište. Moramo zauzeti jedan od otoka”, opisao je Kent hipotetičke vojne opcije.
Upozorenje na nuklearnu eskalaciju
Kent smatra da bi upotreba nuklearnog oružja protiv Irana imala posljedice daleko šire od sadašnjeg sukoba. Po njegovom mišljenju, nuklearni napad ne bi garantovao iransku kapitulaciju, nego bi mogao izazvati snažnu odmazdu i otvoriti prostor za slične poteze drugih nuklearnih sila. Izrazio je i zabrinutost da bi se takav napad mogao pokušati predstaviti kao ograničena operacija usmjerena na duboko ukopana postrojenja:
“Mislim da bi se pojavili brojni tehnički stručnjaci koji bi govorili da to nije nuklearna bomba kakvu smo bacili na Japan u Drugom svjetskom ratu, nego vrlo sofisticirano, precizno nuklearno oružje namijenjeno jednom cilju”, naveo je Kent, opisujući kako bi zagovornici takvog napada mogli opravdavati njegovu upotrebu.
Upozorio je da bi to moglo otvoriti Pandorinu kutiju i utjecati na sigurnosne kalkulacije Rusije, Sjeverne Koreje, Indije i Pakistana. Treba naglasiti da je riječ o njegovoj procjeni mogućih scenarija, a ne o planu koji bi bio potvrđen.
Kritika izraelskog rukovodstva
Kent je posebno kritikovao izraelsko rukovodstvo, tvrdeći da mu je jedan od glavnih ciljeva ponovno uključivanje američkih snaga u intenzivnu fazu rata:
“Glavni cilj Izraela trenutno je da nas uvuče u ovaj rat na način koji demokrati neće moći promijeniti u januaru”, izjavio je Kent.
Prema njegovim tvrdnjama, izraelski zvaničnici nastoje potaknuti Washington na nastavak masovnih zračnih udara ili kopnenih operacija jer smatraju da bez direktne američke podrške ne mogu ostvariti svoje ciljeve. Upozorio je i na mogućnost izraelskih napada na iransku energetsku i civilnu infrastrukturu, koji bi mogli izazvati iransku odmazdu protiv američkih interesa i saveznika u Perzijskom zaljevu. Takva eskalacija, procjenjuje on, mogla bi dovesti do novih američkih gubitaka i otežati odluku o povlačenju. Njegove tvrdnje o namjerama izraelskog rukovodstva nisu nezavisno potvrđene i predstavljaju njegovu političku i sigurnosnu procjenu. Poručio je:
“Zato od prvog dana zagovaram da se Izrael ograniči i da se jednostavno povučemo”, poručio je Kent.
Kontekst: rat koji još traje
Sukob se, prema ranijim izvještajima, odnosi na rat koji je počeo američkim i izraelskim napadima na Iran krajem februara. Istovremeno traju diplomatski napori: Katar, zajedno s Pakistanom, posreduje između SAD-a i Irana, a nedavno su Trump i katarski emir razgovarali o smanjenju tenzija i mogućem sveobuhvatnom sporazumu. Kentove izjave stoga dolaze u trenutku kada se uporedo vode i vojne i diplomatske rasprave.
Zašto se o nuklearnoj opciji govori s oprezom
Opšte je poznato da bi upotreba nuklearnog oružja protiv države koja ga nema bila protivna dugogodišnjoj praksi velikih sila i izazvala bi neviđenu međunarodnu osudu. Američka službena politika decenijama sadrži izjave o ograničenjima upotrebe nuklearnog oružja prema državama koje ga nemaju, pod određenim uslovima. Zbog toga se ovakvi scenariji u javnim raspravama češće pominju kao upozorenje, a ne kao realna najava. Kent to i sam tako predstavlja.
Šta slijedi
Nema indicija da je Washington najavio povratak intenzivnim operacijama niti da razmatra opcije koje Kent opisuje. Pažnju će privlačiti nastavak diplomatskih napora i eventualna odluka o tome hoće li se rat nastaviti ili okončati dogovorom. Do tada Kentove izjave treba čitati kao upozorenje bivšeg zvaničnika koji se protivi ratu, a ne kao potvrđene informacije o planovima vlade.
