Radovan Karadžić

Vijeće Mehanizma za međunarodne sudove prvi put je objavilo javnu i redigovanu presudu ratnom zločincu i bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću koji je 20. marta prošle godine osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu tada je proglasilo Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici, ali je i potvrdilo prvostepenu presudu u tački jedan proglasivši da nije kriv za genocid u sedam bh. općina.

Također, Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu potvrdilo je četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP) u presudi, uključujući UZP za Sarajevo, UZP za Srebrenicu, sveobuhvatni UZP i UZP za uzimanje talaca.

Kompletnu presudu možete pročitati na ovom linku.

(Klix.ba)

Esej američke istražiteljica Jessica Stern u New York Timesu u kojem pojašnjava zašto je osuđenom ratnom zločincu i arhitekti genocida u Bosni i Hercegovini, Radovanu Karadžiću dopustila da je iscjeljuje energijom, je u suprotnosti sa svim relevantnim podacima i dokazima, koji potvrđuju, verifikuju i dokazuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida nad Bošnjacima u svim okupiranim mjestima Republike Bosne i Hercegovine, gradovima u opsadi, sigurnim zonama UN-a i slobodnim područjima Republike Bosne i Hercegovine.

Istražiteljicu Jessica Stern podsjećamo da je navedeno saznanje objektivno, istinito, naučno saznanje, do koga se došlo svim dosadašnjim relevantnim naučnim istraživanjima, reakcija je Instituta za istraživanje genocida Kanda.

“Esej Jessice Stern duboko vrijeđa ljudski um i ismijava i ponižava žrtve genocida, najvećeg zločina poslije holokausta u Evropi. Svojim esejom Jessica Stern pokušava negirati zločin genocida u Republici Bosni i Hercegovini, čime, imajući u vidu naučnu činjenicu da negiranje genocida predstavlja zadnju fazu procesa genocida, neposredno učestvuje u zločinu genocida nad Bošnjacima. Takođe ovim esejom se nagrađuju planeri, organizatori i izvršioci zločina genocida i time legalizira i legitimizira upotrebu sile nad nezaštićenim i nenaoružanim civilima i civilnim stanovništvom.

Svojim neutemeljenim esejom i katastrofalnim i morbidnim kvalifikacijama o optuženom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, Jessica Stern pokušava činiti besmislenom Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida u društvenoj i sudskoj praksi i ovim nedvosmisleno i eksplicitno podstiče i motiviše vršenje genocida i upućuje na neodgovornost i nekažnjavanje izvršilaca zločina genocida.

Jessica Stern je očigledan primjer narastajuće antibosanske koalicije koja kroz reviziju sudskih, naučnih i historijskih činjenica o agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini pokazuje nesposobnost savremene civilizacije i savremene kulture, jer nije spriječila niti kaznila zločin genocida izvršen nad evropskim muslimanima na kraju XX stoljeća, a što je njena obaveza u skladu sa Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i Poveljom Ujedinjenih nacija. Navedeni esej je operacionalizacija poznatih političkih odluka Zapada prema agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima i de facto je još jedna presuda žrtvama genocida.

Nauka o genocidu je završila svoj posao. Svi relevantni dokazi dokazuju genocidni plan, genocidnu namjeru i izvršenje genocida u svim okupiranim mjestima Republike Bosne i Hercegovine. Nauka je takođe potvrdila udruženi zločinački poduhvat, odnosno učešće Srbije u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Navedeno saznanje je objektivno, istinito, naučno saznanje, do koga se došlo svim dosadašnjim relevantnim naučnim istraživanjima.

Pozivamo prije svega akademski establišment u i van Bosne i Hercegovine da bude mnogo više aktivniji u širenju istine o agresiji i genocidu u Republici Bosni i Hercegovini, objavljujući na svjetskim jezicima. Pozivamo Predsjedništvo, Vijeće ministara i Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine da lobiranje za istinu, pravdu i kulturu sjećanja uvrste u sastavni dio lobiranja za bolju državu Bosnu i Hercegovinu“, navode iz Instituta za istraživanje genocida Kanada Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike

Biši član SDS-a Radomir Lukić rekao je da bi blokada rada državnih institucija mogao da bude logičan odgovor Republike Srpske ukoliko ona i dalje bude ucjenjivana kada je riječ o formiranju vlasti na nivou BiH

Lukić je rekao da bi u ovakvim okolnostima bili sasvim opravdani potezi vlasti u Banjaluci koji bi nalikovali na disoluciju i istakao da su i bivše jugoslovenske republike donosile odluke protiv nekadašnje države.

“Slika je, manje-više, slična. Predstavnici secesionističkih jugoslovenskih republika su razvaljivali centralne organe. Stranci koji su gazdovali tadašnjom situacijom, od Badinterove komisije pa nadalje, te poteze su proglašavali potpuno legitimnim i ustavnim. Isticali su da ukoliko nema dobre volje za zajedničkim životom, da se država može raspasti. Zašto i sada ne bi bilo tako? Pobjedničke snage u Srpskoj žele da formiraju centralnu vlast, dok drugi dio to ne želi”, rekao je Lukić za “Glas Srpske”.

On je napomenuo da ne govori da je sve to mudro i u ovom trenutku optimalno rješenje – to bi jednostavno bio iznuđen potez koji bi vlasti Srpske mogle da povuku ukoliko bude nastavljena ova politička lakrdija.

Komentarišući najave iz SDS-a i PDP-a da se neće povući i da nisu za ovu blokadu, Lukić je naglasio da je to njihova slika i prilika, njihova moralna, ljudska, politička i srpska sramota.

On je rekao da je veoma razočaran zbog ponašanja SDS-a, čiji je član bio, te da ne može da se načudi ljudima koji zarad ličnih interesa rade protiv Republike Srpske.

Prema njegovom mišljenju, Bošnjaci toliko insistiraju na ulasku u NATO zbog toga što SDA nastoji da u novu vlast uvuče političke partije iz Republike Srpske koje bi sa njima sarađivale bez pogovora, ali i pristale da uđu u proces revizije Dejtonskog mirovnog sporazuma, te stvaranja unitarne i potpuno centralizovane BiH.

(SB)

Karadžićeva presuda će biti razočaravajuća. Na nju nema žalbe

(Face TV)

Žalbeno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) zakazalo je izricanje drugostepene presude Radovanu Karadžiću za 20. mart ove godine, potvrđeno je iz Mehanizma.

Haški tribunal je bivšeg predsjednika Republike Srpske nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Na tu presudu Karadžić je uložio žalbu, ali je to učinilo i Haško tužilaštvo, koje je tražilo da on bude proglašen krivim i za genocid u još šest opština i da bude osuđen na doživotni zatvor.

Bilo je planirano da Mehanizam, pravni nasljednik Haškog tribunala, pravosnažnu presudu Karadžiću izrekne u decembru, ali je to odloženo zato što se sudija Theodor Meron, na zahtjev Odbrane, povukao iz Apelacionog vijeća, a umjesto njega postavljen je sudija Ivo Rosa.

Prva optužnica protiv Karadžića je potvrđena u julu 1995. godine. On je uhapšen u Srbiji u julu 2008. godine a suđenje mu je počelo u oktobru 2009. godine.

(Detektor.ba)

Status penzionera Karadžić ima već tri mjeseca, potvrđeno je u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.

Radovan Karadžić, nepravosnažno osuđen u Haagu na 40 godina zatvora zbog genocida, progona i teroriziranja Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini, službeno je postao umirovljenik u 73. godini života, doznaje Alternativna televizija.

Status umirovljenika Karadžić ima već tri mjeseca, potvrđeno je Alternativnoj televiziji u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske. Informaciju je potvrdila i njegova kćerka Sonja Karadžić Jovičević.

Prema tim izvorima, Karadžić je krajem 2016. godine podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, nakon čega su nadležni proveli upravni postupak, donijeli rješenje i odobrili mirovinu.

“Gospodin Karadžić ima pravo, po osnovu radno-stečenih prava iz Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju, pravo na penziju kao svi drugi građani, osiguranici Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske ili nekih od fondova na prostoru bivše Jugoslavije, odnosno nosilaca nekih od ino-osiguranja sa kojima Bosna i Hercegovina i Republika Srpska imaju potpisan međudržavni sporazum o socijalnom osiguranju”, kaže Mladen Milić, direktor Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske.

‘Nisu mu obračunali sav staž’

Potvrđeno je i da je Karadžić prikupio nepunih 27 godina radnog staža, za koje su u Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske utvrdili da su plaćeni doprinosi. Mirovinu preuzima njegova supruga Ljiljana Zelen Karadžić.

Sonja Karadžić Jovičević kaže da mirovina njezinom ocu nije obračunata za sve godine radnog staža, prenosi Alternativna televizija.

“Paradoks je da period kada je bio predsjednik [Republike Srpske] nije obuhvaćen zbog nekompletirane dokumentacije, što je u principu isključivi problem birokratije tog vremena i kasnije. Zaista se nadam da će to u narednom periodu biti rješeno, u zakonom predviđenim okvirima, jer mislim da je nečuveno da postoji trag da je radio u kabinetu predsjednika, ali ne i da li je bio vozač, ložač, portir ili predsjednik. Pogotovo ako imamo na umu da nije tamo gdje trenutno jeste zato što je krao trešnje, nego zato što je bio predsjednik i vrhovni komandant”, kaže Sonja Karadžić Jovičević.

Radovan Karadžić je prija rata radio kao sanitarni i medicinski inspektor, što je njegovo srednjoškolsko obrazovanje, bio je pisac u Radničkom univerzitetu “Đuro Đaković” u Sarajevu, te je radio kao liječnik u domovima zdravlja i u bolnici na Koševu.

Proglašen krivim za genocid

Karadžić je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju proglašen krivim za genocid počinjen u Srebrenici; progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine; teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce u razdoblju od 1992 do 1995. godine.

Za ista kaznena djela Haški sud je u odvojenom procesu osudio na doživotni zatvor Ratka Mladića.

Obojica su se žalila na presude, ali je to učinilo i tužiteljstvo, koje traži da i Karadžić i Mladić budu osuđeni i za genocid u još šest bosanskih općina.

Izvor: Agencije

Američkog sudiju Theodora Merona u Apelacionom vijeću u procesu protiv Radovana Karadžića zamijeniće portugalski sudija Ivo Rosa, odlučio je Međunarodni sud u Haagu.

Tom odlukom Apelacionog vijeća suda završen je pravni spor između sudija Merona i Jean-Claude Antonettija, drugog sudije po starješinstvu, o tome ko ima pravo da imenuje novog sudiju.

Apelaciono vijeće dalo je to pravo Meronu, koji je predsjednik sudskog Mehanizma, pravnog nasljednika Haškog tribunala.

Spor je nastao kada se Meron, poslije zahtjeva Karadžićeve Odbrane za njegovo izuzeće zbog navodne pristrasnosti, sam povukao iz Apelacionog vijeća i na svoje mjesto imenovao sudiju Rosu.

Sudija Antonetti kao i Karadžićeva Odbrana smatrali su, međutim, da je na Antonettiju da, poslije Meronovog povlačenja iz predmeta, imenuje njegovog zamjenika.

Apelaciono vijeće je presudilo da, iako se povukao iz procesa protiv Karadžića, Meron, kao predsjednik suda, zadržava pravo da imenuje sudiju u Apelaciono vijeće.

Time je Apelaciono vijeće praktično učinilo bespredmetnom odluku kojom je sudija Antonetti, istovremeno, na zahtjev Karadžićeve Odbrane, još jednom izuzeo Merona.

I sam Antonetti je, međutim, u toj praktično nevažećoj odluci za Meronovog nasljednika imenovao sudiju Rosu.

Spor sudija u Karadžićevom predmetu nastao je pošto je Antonetti u procesu protiv Ratka Mladića, na zahtjev Odbrane, iz Apelacionog vijeća “zbog utiska da su pristrasni” izuzeo vodeće sudije Merona, Carmel Agiusa i Liu Daquna.

Antonetti je usvojio argument Odbrane da trojica sudija ne mogu biti nepristrasna zato što su u ranijim predmetima osudili Mladiću potčinjene oficire za genocid i druge zločine u Srebrenici.

Karadžićeva Odbrana je iskoristila tu odluku i, na osnovu pravnog standarda koji je uspostavio Antonetti, zatražila da i iz tog procesa bude diskvalifikovan sudija Meron. Meron se, da ne bi odugovlačio postupak, zatim sam povukao.

Bilo je planirano da Haški sud do kraja ove godine izrekne pravosnažnu presudu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, kojeg je Haški tribunal prvostepeno osudio na 40 godina zatvora.

Karadžić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Za ista krivična djela Tribunal je u odvojenom procesu Mladića, ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, osudio na doživotni zatvor.

Obojica su na presude uložila žalbe, ali je to učinilo i Tužilaštvo, koje traži da i Karadžić i Mladić budu osuđeni i za genocid 1992. godine, objavio je BIRN.

Sudija Theodor Meron jučer je predstavio Šesti godišnji izvještaj Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, istakavši najvažnije događaje u radu Mehanizma tokom protekle godine.

„Žao mi je da više nisam u poziciji da dovedem premet Karadžić do okončanja do kraja ove godine, kako je bilo planirano. Pa ipak, kao što je navedeno u mojoj odluci da se povučem iz vijeća u tom predmetu, smatrao sam da je u interesu pravde da se povučem iz tog predmeta kako ne bih dozvolio da postupak izuzeća koji bi uslijedio ugrozi napredak u žalbenom postupku u tom predmetu“, rekao je Meron, prenosi Patria.

„Iako sam uvjeren da će moje kolege sudije koje sada sjede u vijećima u ova dva predmeta /Karadžić i Mladić/ preduzeti sve moguće mjere kako bi obezbijedile da promjene sastava vijeća ne produže vrijeme potrebno za vođenje ovih postupaka više nego što je neophodno, žao mi je da više nisam u poziciji da dovedem premet Karadžić do okončanja do kraja ove godine“, rekao je Meron.

Kompletan govor Theodora Merona u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija možete preuzeti na linku.

Izvor: PATRIA

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je da iz žalbenog postupka na njegovom suđenju bude isključen još jedan sudija, kao i da predsjednik Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) Theodor Meron ne imenuje zamjene.

Karadžić je zatražio da se isključi sudija William Sekule s obzirom da je prethodno bio u vijećima koja su donijela presude u predmetima protiv Vujadina Popovića i ostalih te Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici.

– U presudama ‘Popović i ostali’ i ‘Tolimir’, sudija Sekule je donosio zaključke u vezi s dokazima i pitanjima koja se potežu u žalbenom postupku u slučaju ‘Karadžić’. Tim zaključcima sudija Sekule je potvrdio osuđujuće presude osobama potčinjenim Karadžiću – navodi se u podnesku odbrane.

Prema Karadžićevom podnesku, sudija Sekule djeluje pristrasno zbog svojih ranijih odluka.

Karadžić je u istom podnesku zatražio da predsjednik MMKS-a Meron – koji se ranije povukao iz žalbenog postupka po istom osnovu – ne imenuje svoju zamjenu, kao i da ne imenuje zamjenu za sudiju Sekulea, prenosi BIRN BiH.

– Ne može biti pravedno da sudija koji se povuče ili koji bude diskvalificiran može da nastavi da utiče na predmet tako što će imenovati sopstvenu zamjenu – rekao je Karadžić.

Meron je, nakon povlačenja, kao zamjenu imenovao sudiju Ivu Nelsona de Caires Batista Rosu.

Karadžić je novi podnesak naslovio na sudiju Jean-Claudea Antonettija.

Sudija Antonetti je prvo donio odluku da se u predmetu protiv bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića iz žalbenog postupka isključe sudije Meron, Carmel Agius i Daqun Liu zbog percepcije pristrasnosti.

Antonetti je odluku donio kao “najiskusniji sudac” s obzirom da se podnesak odnosio na Merona.

Nakon što se Meron povukao iz predmeta “Karadžić” i imenovao svoju zamjenu, sudija Jean-Claude Antonetti također je zatražio da se njemu dozvoli da imenuje zamjenu u predmetu “Karadžić”.

Meron je taj zahtjev kolege Antonettija odbacio kao neosnovan.

Karadžiću i Mladiću se u odvojenim postupcima sudi za genocid počinjen u Srebrenici i u još nekoliko općina, progone Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Karadžić je prvostepenom presudom osuđen na 40 godina, a Mladić na doživotnu kaznu zatvora. Na suđenjima obojici trenutno su u toku žalbeni postupci.

U podnesku je Karadžić zatržio da se žalbeni postupak ponovi nakon što Meron i Sekule budu isključeni i sudija Antonetti imenuje njihove zamjene.

(Vijesti.ba / FENA)

Pripadnici francuskih snaga za posebne namjene prvi put pričaju o tome kako su hvatali svoju “metu”.

Rediteljica Anna Roch snimala je dokumentarni film “Operacija Kra”, koji govori o hvatanju ratnog zločinca Momčila Krajišnika na Palama u aprilu 2000, i uspjela dobiti odobrenje za razgovor s nekim pripadnicima tajanstvene jedinice kojom je zapovijedao viceadmiral Laurent Isnard.

Film će 11. oktobra biti prikazan na francuskoj mreži Planete Plus. U februaru 2000. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podigao je tajnu optužnicu protiv Momčila Krajišnika, bivšeg predsjednika parlamenta bosanskih Srba.

Nekoliko mjeseci prije toga, na terenu su se među francuske pripadnike UN-ovih plavih kaciga ubacili vojnici 13. padobranske pukovnije, elitne obavještajne jedinice.

– Krajišnika smo viđali svaki dan, znali smo gdje mu žive roditelji – priča Gerard (kao i njegovi kolege u filmu, otkriva tek nadimak ili ratno ime).

Prepoznali ga po obrvama

U martu 2000. primijetio je povorku crnih “audija” u selu blizu Pala, uporišta bosanskih Srba nadomak Sarajeva. Gerard je pretpostavio da se “Kra” vratio roditeljima, ali morao se uvjeriti u to.

-Jedne noći smo kroz šumu došli do polja, na osamdeset metara od prozora kupaonice. Imam malu kameru na tronošcu s objektivom od 500 mm. Hladno je, čekamo. Pali se svjetlo. Počeo sam snimati. Meta trinaest puta prolazi ispred prozora. Vidim samo gornji dio lica, ali prepoznajem njegove guste obrve. On je – prisjeća se Gerard.

Glavni vojni štab u Francuskoj zadaću hvatanja povjerava glasovitoj jedinici mornaričkih komandosa “Hubert”.

– Locirali smo ga. Sad moramo pripremiti akciju, uhvatiti ga, pritom ne izazvati novi rat i dovesti ga živog – rekao je zapovjednik jedinice Laurent Isnard.

– Za to će nam trebati čarobni štapić – našalio se specijalac koji se predstavio imenom Nemo. “Teleportirati ga u zatvor, a da to ni sam ne primijeti.”

Dvojica ratnih zločinaca: Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik

U međuvremenu, kako bi bio siguran da se meta – nazvana “John” – skriva u roditeljskoj kući, Gerard je pronašao dobru promatračnicu: štalu.

– Noću bih podigao crijep dva centimetra kako bih imao pogled na njegovu sobu – rekao je.

“No gazda je dolazio dvaput na dan hraniti stoku. Penjao se na štalu i vilama uzimao sijeno. Zato smo načinili rupu u sijenu i sakrili se. Nismo se smjeli micati, kašljati ni jako disati.”

Uhapšen u pidžami

Francuski komandosi u međuvremenu avionom stižu u Sarajevo. Kako ne bi privukli pažnju, uskaču u UN-ova terenska vozila i dvojica po dvojica iskaču u jarke, okupljaju se na zbornom mjestu i idući kroz šumu dolaze do Johnove kuće.

Francuski vojnici su se pribojavali reakcije stanovnika kada eksplozija na ulaznim vratima kuće otkrije početak akcije.

– Na Palama je nepovjerenje na svakom koraku – kaže Nemo. “Oružja ima u svakoj kući.”

Skupina se podijelila na tri dijela: jedni su zaduženi za osiguranje akcije, drugi za kontrolu pristupa kući, treći se u pratnji zapovjednika prikradaju kućnom pragu.

Njihove automatske puške imaju laserske ciljnike, ali je njihov snop nevidljiv.

– Zato smo nabavili laserski pokazivač koji smo pričvrstili na oružje – rekao je Nemo nasmiješivši se. Jedna do dvije crvene tačke na prsima imaju sjajan učinak zastrašivanja.

– Pred vrata smo stavili eksploziv. Dajem znak – kaže admiral Isnard. Odjeknula je eksplozija.

Za nekoliko sekundi prestrašeni stari roditelji su posjednuti na postelju. Na spratu je John ustao. U pidžami je, u ruci mu je Colt 45 koji baca i podiže ruke na koje mu odmah stavljaju lisice.

Na Palama su svi budni, ali niko se ne miče. Helikopter slijeće, odvozi zarobljenika na Sarajevski aerodrom, gdje je izručen predstavnicima ICTY-ja.

Momčilu Krajišniku, koji je 2006. osuđen na 27 godina zatvora, kazna je 2009. smanjena na 20 godina. Pušten je 2013. i kao nacionalni heroj vratio se u svoju kuću na Palama, piše Hina

(SAFF.ba)